Zašto frajeru, sad? Nije samo u pitanju Ashton Kutcher, polubog Dudea još od Dudea, Gdje je moj auto? , postao je Demi-bog druge vrste. Nije samo uspon Keanu Reeves (koji je oživio frajera u Izvrsnoj pustolovini Billa i Teda) postao Neo-Dude. Ima još toga, čovječe.
Davne 1964. godine Susan Sontag napisala je esej koji je otvorio oči u Partisan Review pod nazivom Notes on ‘Camp. Nažalost, partizanske smotre više nema, ali kamp je tu da ostane i možda je došlo vrijeme da započnemo okupljati neke bilješke o slično uvjetovanom fenomenu: Nazovimo to Bilješke o 'Stari'. Budući da nedavni dokazi sugeriraju da je i Čovjek, previše frajer u svom najekspanzivnijem, kapital-D smislu - također trebao ostati.
Na neki način, zamah za proučavanje kulture dudea je dvojak: osjećam da sam odrastao (ili dolje) s frajerom, prvo sam to čuo od jednog surfera u mojoj srednjoj školi, a zatim od jednog surfera u mom razredu na Yale (napustio je brucošijadu da bi se zabavljao s valovima). Ali postoji i motiv sličan onome koji je gospođu Sontag potaknuo da istraži rezonancije logora. Otvorila je svoje bilješke o eseju 'Kamp' s ove dvije rečenice:
Mnoge stvari na svijetu nisu imenovane; a mnoge stvari, čak i ako su imenovane, nikada nisu opisane. Jedna od njih je senzibilitet - nepogrešivo moderan, varijanta sofisticiranosti, ali teško identična s njom - koja nosi kultno ime 'Kamp'. (Moj kurziv.)
Slično tome, Dude je imenovan, ali je li Dude - kao senzibilitet - adekvatno opisan? Ako je kamp varijanta sofisticiranosti, Dudea bismo mogli nazvati varijantom nesofisticiranosti. A opet i teško identičan s njim. Zapravo, može biti, kada se ironično koristi, kao što je to često slučaj u New Yorku, sofisticirani pogled na nesofisticiranost.
Zašto Čovječe sada? Pa, s jedne strane, ono što je gospođa Sontag dokumentirala (ili možda stvorila) bio je kulturološki trenutak kada je kamp - koji je opisala kao podzemni, uglavnom homoseksualni subkulturni senzibilitet - prešao u mainstream. I tvrdio bih da je došao trenutak kada, htjeli ili ne, moramo priznati da je Čovjek - u onome što biste mogli nazvati njegovim ekstatičnim osjećajem Jeffa Spicolija - prešao. Prekrižen na dva načina: Prvo, učinio je prijelaz od prolaznog subkulturnog žargonskog izraza u glavni kulturni ili barem lingvistički fenomen.
I što je više - i to je ono što je potaknulo ovaj esejistički kamp, Dude je prešao i na rodni način.
Pa bi možda možda bilo prikladno ove probne bilješke započeti sa:
1) SEKSUALNO PRIJENOS TATA
Mislim da je ovo jedan od glavnih pokazatelja da je Dude tu da ostane: činjenica da se sada može odnositi i na muškarce i na žene. Istina je da još uvijek mogu biti neki saloni i zabave - uglavnom u određenim neupućenim krugovima akademske zajednice - gdje frajer još uvijek neće izgovarati. I vjerojatnije je da ćete čuti kako frajer izgovara u centru grada ili u vlaku L, nego u stražnjem dijelu Gradskih automobila i navigatora. Ali izvan onih tužnih figura koje se zaklanjaju od užitaka pop kulture, frajer nije samo dio jezika - Dude je cijeli diskurs. Štoviše, dude-izam, nekad uglavnom muški, sada se samoreferencijalno koriste i žene.
Nisam siguran kada se točno dogodilo. Možda sam toga bila svjesna na podsvjestan način, ali znam točan trenutak kad mi je došla svjesna spoznaja da je frajer nadišao spol. Bilo je to u drugom tjednu svibnja; Bio sam u autu negdje s izlaza s autoceste u Chicagu s dva studenta novinarstva koji su me pokupili na O’Hareu i odveli na koncert za gostujuće predavanje u Medill School of Journalism. Činilo se da smo se izgubili i, koliko se sjećam, žena na stražnjem sjedalu rekla je ženi za volanom, čovječe, mislim da idemo pogrešnim putem.
Čovječe! Slatko! (kao što kažu u Čovječe, Gdje je moj auto?) To su bile pametne, dobro obrazovane, samosvjesne žene u 20-ima i nisu nimalo razmišljale o međusobnom nazivanju frajerom. Rekli su da je to prilično uobičajena upotreba. Pa, možda s malo ugrađene ironije koju tip ima za sve koji su je koristili nakon Jeffa Spicolija.
Nisam znao da svjedočim fenomenu koji je, zapravo, bila vruća tema među leksikografima i lingvistima, prema mom prijatelju Jesseu Sheidloweru, pronicljivom sjevernoameričkom uredniku Oxfordskog rječnika engleskog: seksualna transigracija frajera. Tamo gdje je nekada frajer primjenjivao uglavnom samo muškarce, sada se puno raspravlja, rekao je Jesse, među svojim kolegama u poslu proučavanja riječi, oko ovog pitanja: može li frajer (u opisnom, a ne u preskriptivnom smislu) sada općenito reći da se odnosi i na muškarce i na žene. (Mogli biste reći način na koji je beba prešla iz drugog smjera.)
Na primjer, internetsko izdanje American Heritage Dictionary već je napravilo iskorak i prepoznalo dualnost tipa kad je riječ o spolu, definirajući ga (u 3.b., frajeri) kao osobe bilo kojeg spola.
Oxford je još uvijek proučavao stvar, rekao je Jesse, iako je provjeravao O.E.D. On-line baze podataka i pronašao citat za frajera primijenjen na ženu već sredinom 70-ih. I to sredinom 80-ih, u filmu Bret Easton Ellis Manje od nule, u kojem mlada žena kaže majci: Nema šanse, stari.
To su bili relativno izolirani slučajevi, ali činilo se da je samo pitanje vremena kada će O.E.D. bi mu dugovao kao dvoznačni naziv. (Ili kako bi Aerosmith mogao reći, Čovjek [ponekad] izgleda kao dama.)
Trijumf Dudea više je nego samo jedna riječ. Riječ je o čitavom senzibilitetu, svjetonazoru. Da bi to razumio, treba ...
2) POVIJESNA PERSPEKTIVA ČOVJEKA: Sadrži originalnu 'estetsku pomamu'.
Svi misle da je ranč s frajerima bio prvi i da je nekako podrijetlom. Ali otkud frajer na ranču? Prije frajera s rančevima bio je tip poput dendija, tip kao urbani esteta; to je urbani tip bio taj koji je čovjeka od ranča učinio frajerom. Tiskana verzija neskraćenog O.E.D. znatiželjno naziva dude izvorno faktičnim žargonskim izrazom. Činjenični sleng? Mislim da oni predlažu nešto poput onoga što se dogodilo kad su dečki koji su napravili Swingere pokušali zaraditi novac žargonski za kul. Bože, je li to bila katastrofa. Totalno neugodno, stari. Zašto je frajer uspio dok je novac umro zasluženom smrću? To možda ima neke veze sa svojim podrijetlom.
Čovjek je možda izmišljen fakat (volio bih znati tipa koji je to učinio), ali prema O.E.D. , prvi je put ušao u modu u New Yorku oko 1883. godine, u vezi s onim što je O.E.D. naziva 'estetskom pomamom' dana.
Estetska pomama: zar ne voliš to, stari? Ovo je važno imati na umu prilikom razmatranja načina na koji je frajer evoluirao, načina na koji se koristi stoljeće nakon nastanka, estetske dimenzije riječi. Da, može se koristiti jednostavno za pozivanje na osobu ili klasu osoba - onako kako sam je prvi put čuo u svom predgrađu u odnosu na frajere surfere. No, zanimljiviji je način na koji se njegovo podrijetlo u estetskoj pomami može povezati s načinom na koji je frajer (ili bolje reći Duuuude!) Postao izraz riječi strahopoštovanja i čuđenja od jedne riječi. Jednostavno strahopoštovanje Duuuude! kao način izražavanja estetskog odobravanja, izluđenog međusobnog estetskog uvažavanja, nečega što netko kaže ili neke pojave na koje netko ukazuje. Priznanje šoka i strahopoštovanja ili, u nekim slučajevima, sklonosti i strahopoštovanja.
Moj prijatelj je naglasio da je zajedničko korisnicima tipa (i zlostavljačima) prijevoz. Izvorno je frajer bio dendi na konju; suvremeni frajeri koriste se drugim prijevoznim sredstvima - skateboardi, daske za surfanje, snowboardi i slično.
Ovdje postoji zanimljiva konvergencija s egzegezom gospođe Sontag o podrijetlu logora, koja se također vraća u estetu i dendi.
Camp sve vidi pod navodnicima, napisala je. Kako je dandy surogat 19. stoljeća za aristokrata u pitanjima kulture, tako je Camp i moderni dandizam. Kamp je odgovor na problem: kako biti dendi u doba masovne kulture…. Dandy u starom stilu mrzio je vulgarnost, dendy u novom stilu ... cijenio je vulgarnost.
Čovječe, moglo bi se reći - Čovjek s velikim D - još je jedan odgovor na pitanje kako biti esteta u doba masovne kulture, jer Čovjek je način da se svjesna nedefiniranost - ironična nedefiniranost - nedefiniranost u navodima oznake, sofisticirana nesofisticiranost - na uvažavanje popularne kulture.
Barem sam tako čula u razmjeni žena iz Medill J-škole; to je način na koji ga koristim; to je način na koji to čujem ovdje u New Yorku - gdje, na primjer, jedini najplodniji izgovarač tipa kojeg znam djeluje u The New York Review of Books.
Naravno, još uvijek postoji vrsta čistog frajera, neironična uporaba riječi. (Ne da s tim nešto nije u redu.) Gotovo bi se moglo reći da je u povijesti frajera od njegova faktičnog podrijetla 1883. postojala dijalektika Dudea, dijalektika sofisticiranosti i nesofisticiranosti. Što zaista traži ...
3) KRATKA POVIJEST ČOVJEKA, PRVI DIO: OTAJSTVO PRIJELAZE
Prava misterija povijesti Dudea je Misterija tranzicije. Kako je blago podrugljivi frajer ranča frajera, izravni potomak urbanog dendija iz 1883. godine, postao frajer surferskog razgovora - poštovan oblik izravnog obraćanja, kao u Party on, frajeru. Žena koju poznajem ponudila je ovu teoriju o tome kako je frajer migrirao iz ruganja s ranča s ranča na surferski izraz uzajamnog poštovanja: Čovjek je izvorno bio ruglo iz džentlmenstva, moglo bi se reći ili gentilnosti, a surferi su kasnije spasili džentlmenstvo od ruganja.
Kada se transformirao ili preokrenuo u subkulturni sleng - u ovom slučaju, kalifornijski surferski razgovor - izvorna ironija i sama je ironizirana, i, na način na koji dvostruki negativ može učiniti pozitivnim, postao je time uglavnom iskren, pomalo lukav izraz gospodskog poštovanja , a ne ruganje. Ono što je omogućilo transformaciju bila je prisutnost tog džentlmenskog dandizma u obje upotrebe. Tipovi surferi odlučili su ga posjedovati, posjedovati njihov razrađeni subkulturni estetski dandizam, način na koji neke etničke skupine vjeruju da mogu posjedovati riječi koje su izvorno bile podrugljive psovke.
Na neki je način obraćanje nekome kao frajeru postalo znak ironičnog poštivanja ironičnog senzibiliteta te osobe.
4) KRATKA POVIJEST PIPA, DRUGI DIO: NESTANAK I PONOVNI NASTUP DUDA
O.K., pa je frajer prešao negdje 60-ih na termin poštovanja - ali neko je vrijeme tamo samo ostao, nekako uspavan, regionalni subkulturni pojam, koji je ostao živ u određenim rock tekstovima (All the Young Dudes).
Neko je vrijeme izgledalo kao da bi frajer mogao izumrijeti ili zastarjeti poput groovyja (za razliku od hladnog, koji i dalje opstaje u raznim ironičnim okusima). Ali onda se frajer počeo ponovno pojavljivati krajem 70-ih, manje kao izraz obraćanja - Hej, čovječe! - ali kao, opet, aspekt estetske pomame, da tako kažem.
Što nas dovodi do onoga što biste mogli nazvati whoa, frajerski spoj - a zatim do internalizacije whoa by frajera.
Čini mi se da se sjećam da me je na taj prijelaz 1980. ili '81. Upozorila priča koja se pojavila u časopisu New West, nadarenog pisca Charlieja Haasa. Koliko se sjećam, bio je jedan od prvih koji je dokumentirao kult Grateful Dead. Ali ono što mi je ostalo na pameti bio je urnebesni, ali predvidljivi riff gospodina Haasa o onome što je nazvao frajeri: momci koji su koristili Whoa, čovječe! za početak i kraj - otprilike svaki razgovorni odgovor, otprilike na isti način na koji su se Valley Girls počeli koristiti poput i potpuno kao višenamjenske interpunkcijske interpunkcije. (I usput, čitav drugi esej mogao bi biti posvećen načinu na koji je Valley-speak na mnogo načina preživio i postao nacionalnim - što neočekivani trijumf Pravno plavuše poput TAKO UKUPNO svjedoči.)
U svakom slučaju, ono što je čudak, frajer dokumentirao, bio je način na koji je frajer napravio još jedan presudan prijelaz. To je bio trenutak kad je rečeno da frajer više nije samo način obraćanja osobi; počelo je biti sveobuhvatno priznanje uzajamnog čuđenja, u tom izduženom obliku - Duuuude! -gdje je strahopoštovanje obuhvaćeno izduženim Duuuudeom! tako da to postane uzajamno zajedništvo sa čudom svega, da tako kažem.
Ipak, stvarna tranzicija - trenutak kada je frajer otišao u svijet (da upotrijebim suvremeni izraz), trenutak kad je Dude eksplodirao (da upotrijebim upornu frazu iz 80-ih), bilo je izlazak jednog filma, Fast Times at Ridgemont High i predstavljanje jednog sada gotovo mitskog lika….
5) DEMIGODI DUDA, PRVI DIO: JEFF SPICOLI
Veliki sam obožavatelj ozbiljnog djela Seana Penna, od podcijenjenog At Close Rangea do njegova usmjerenja The Crossing Guard - ali zaista, Jeff Spicoli u Fast Timesu na Ridgemont High vjerojatno će postati njegov jedan besmrtni američki lik, gotovo poput Hucka Fin ili Chaplinova mala skitnica.
Što je Jeffa Spicolija učinilo sjajnim? Pa, bio je savršen sinergijski spoj četiri izvora izvora kulture Dudea kasnih 70-ih: surfera, stonera, prigradskog govora u dolini i bajkera-rockera. (Sjećate se Spicolijeva sna, koji se završava njegovim planiranjem da se prebaci u London i zaglavi sa Stonesima?) Ali više od toga, bila je to nevjerojatna, nesvjesna dobra narav koju je gospodin Penn, kao Spicoli, zračio. Radost Dude.
6) DEMIGODI DUDA, DRUGI DIO: KEANU REEVES U ODLIČNOJ AVANTURI BILLA I TEDA
Gotovo sam zaboravio da su Bill i Ted došli prije Waynea i Gartha i Wayneova svijeta. A taj Wayneov svijet - i koncept skica Saturday Night Live i filmovi koji su uslijedili - bio je čisti policajac od Billa i Teda. I da je Keanu Reeves ovjekovječio frazu Party on, čovječe, a ne Mike Myers. To su važne činjenice. I premda se Bill i Ted zapravo ne drže onako kako to čine Fast Times, Bill i Ted su uveli estetsku kategoriju poznatu pod nazivom Izvrsno! u leksikon Dude, čak i prije nego što su Bart Simpson i gospodin Burns postali frajer i izvrsni partneri u zločinu.
7) DEMIGODI PUPA, TREĆI DIO: LEBOWSKI vs. SLACKER
Moram priznati, jako, jako mi se nije svidio Veliki Lebowski kad sam ga prvi put vidio. Ali to je naraslo na meni. Ne kultnom statusu koji je postignut za neke: Jeste li znali da će se drugi godišnji Veliki festival Lebowskog održati negdje u Kentuckyju 19. srpnja (vidi www.lebowskifest.com)? Napomena za urednika: Čovječe, evo ti klina! Moj problem s Lebowskim u početku je bio taj što Jeff Bridges daje lijenoj neurednosti loše ime - dok mu raniji Slacker daje dobro ime. (Vidi moju kolumnu o onom doista sjajnom filmu Dude, Promatrač, 13. kolovoza 2001.) Slacker je, naravno, eksplicitnije filozofski i estetski od Lebowskog, ali u posljednje vrijeme mislim da postoji nešto simpatično u vezi s braćom Coen ' film, gotovo unatoč elementu Dude.
Ono što mi je iritantno bio je lik Jeffa Bridgesa koji se nazivao frajerom. To je bila takva stvar koja nije bila Čovjek. (Gotovo jednako iritantno kao komodifikacija Dudea od strane takozvanog Dell Dudea. Ne krivim Dell Dudea što je uzeo svirku, ali bio je gotovo predobar u tome - utoliko što je neko vrijeme počeo osjećati pomalo ljepljivo za korištenje frajera.)
Ali da se vratimo Lebowskom: Pravi frajer na slici je Lebowskijev prijatelj, Walter Sobchak (glumi ga John Goodman) koji je najbolja stvar u filmu - zajedno s njima dvojicom koristeći riječ kotrljati za zdjelu (ponovno prijevoz). Doista, cijeli kuglački / duhovni aspekt filma istaknut je Sobchakovim odbijanjem da se kotrlja na šabou.
8) DEMIGODI TIPA, ČETVRTI DIO: ASHTON KUTCHER
Ne znam je li to još netko primijetio, ali naslov Čovječe, gdje je moj auto? može se pronaći do crte u Velikom Lebowskom, kada Sobchak pita Lebowskog: Gdje ti je auto, stari? I iako je veći dio Dudea, Gdje je moj auto? čini da se čak i Bill i Ted čine prigušenim, jesenskim radom suptilnog japanskog majstora kinematografije, Yasujira Ozua, Dude je postao kultni film, a samo naslov filma vrijedan je cijene ulaznice. I dolazeći 2000. godine, jasno je nagovijestilo da će se Dude proteći na prijelazu stoljeća. Potpuno sjajan naslov nastavka samo- Ozbiljno, čovječe, gdje je moj auto? (planirano za izlazak 2004.) -treba osigurati da Dude potraje i do novog tisućljeća.
Ali, naravno, tu je još i Čovječe, gdje je moj auto? nego naslov i tema izgubljenog prijevoza. (Pa, još malo.) Postoji ona sjajna, sada nekako poznata razmjena između Ashtona Kutchera i Seanna Williama Scotta kad su jedni drugima čitali tetovaže. Nije sasvim Tko je prvi ?, ali nije loše ažuriranje.
Vidite, upravo su otkrili da su se tetovirali na leđima, a nemaju se ni u sjećanju. Budući da su tetovaže na leđima, svaki od njih mora pročitati tintu ostalih. I otkriju da Kutcherova tetovaža glasi Čovječe, a Scottova Slatko.
A otkad je Sweet sinonim za strahopoštovanje Duuuude, nastaju nevolje:
Čovječe, što kaže moja tetovaža? pita Scott.
'Slatko', kaže Kutcher. Što je s mojim?
'Čovječe', kaže Scott. Što kaže moj?
'Slatko', kaže Kutcher. Što je s mojim?
'Čovječe'! kaže sve živcirani Scott. Što je s mojim?
‘Slatko’!
I tako to ide, sve dok ne budu jedni drugima u grlo.
Vjerojatno nema smisla za one koji to nisu vidjeli, ali nekako popuštate kad to vidite. (Naš urednik velikog sira, kako ga voli nazivati Osmodnevni tjedan, hvali se da ga je naučio napamet). Ako se ovo čini nešto manje ozbiljnim od intelektualne cijene na koju su moji čitatelji navikli, dopustite mi da ponudim ...
9) TIP, GDJE JE MOJ AUTO? KNJIŽEVNA IGRA
To sam smislila tijekom večere sa svojim prijateljima Virginiom i Davidom, iako su oni dali najbolji odgovor. Ideja je vidjeti koliko sjajnih književnih djela možete uklopiti u Čovječe, gdje je moj auto? okvir.
Na primjer, Moby-Dick - Čovječe, gdje je moj kit?
Ilijada - Čovječe, gdje su moji trojanci?
Hvatač u raži - Stari, gdje je moja nevinost?
Priča o dva grada - Stari, gdje mi je glava?
Crveno i crno - Čovječe, gdje je moj osjećaj boje?
Najbolja je bila ona koju su David i Virginia istodobno smislili:
Izlazi i sunce - Stari, gdje je moj kurac?
Završit ću ovaj dio Bilješki o 'Čovječe' s nekim etiketom tipa:
10) NEKI DUDE RADE I NE
-Nikad ne upotrebljavaj dude više od dva puta u jednoj rečenici.
-Headline igra na Dude, Where's My Car? su prilično dosegli svoju granicu. Nedavno sam vidio naslov: Čovječe, gdje je moj terorizam?
-Pa imajte predstave na Dudeu, dobivaš Dell.
-Dosta s komercijalizacijom: Uzorak pretraživanja weba otkrio je, između ostalih, Weather Dude, Pizza Dude, Balloon Dude i Cookie Dude. Tu je bio i preliv za frajere: preljev za salatu sa ranča od paprike Major Zesty, koji vas tjera da kažete 'brate!' Čak sam vidio i web mjesto za The Creator Dude. To nije bio Bog.
