Prije više od dva tjedna vidjeli smo kako stanovnici Iowe objavljuju kako je došlo naše vrijeme za promjene. No, bilo je onih koji su sumnjali u želju ove zemlje za nečim novim - koji su rekli da je Iowa slučajnost koja se više neće ponoviti.
Pa, večeras su cinici koji su vjerovali da je ono što je započelo pod snijegom Iowe samo iluzija, dobri ljudi iz Južne Karoline ispričali drugačiju priču.
Nakon četiri velika natjecanja u svakom kutku ove zemlje, imamo najviše glasova, najviše delegata i najrazličitiju koaliciju Amerikanaca koje smo vidjeli dugo, dugo.
Oni su mladi i stari; bogati i siromašni. Oni su crno-bijeli; Latino i azijski. Oni su demokrati iz Des Moinesa i nezavisni iz Concorda; Republikanci iz ruralne Nevade i mladi širom ove zemlje koji do sada nikada nisu imali razloga za sudjelovanje. A za devet dana gotovo polovica nacije imat će priliku pridružiti nam se rekavši da smo umorni od uobičajenog poslovanja u Washingtonu, gladni smo promjena i spremni smo ponovno vjerovati.
Ali ako postoji nešto na što smo se podsjećali od Iowe, to je da vrsta promjene koju tražimo neće biti laka. Djelomično zato što na terenu imamo dobre kandidate - žestoke konkurente, vrijedne poštovanja. I koliko god ova kampanja bila sporna, moramo imati na umu da se radi o nadmetanju za demokratsku nominaciju i da svi mi dijelimo trajnu želju da okončamo pogubne politike trenutne administracije.
Ali postoje stvarne razlike između kandidata. Tražimo više od puke promjene stranke u Bijeloj kući. Nastojimo iz temelja promijeniti status quo u Washingtonu - status quo koji se proteže izvan bilo koje određene stranke. I trenutno se taj status quo bori sa svime što je dobio; s istim starim taktikama koje nas dijele i odvraćaju od rješavanja problema s kojima se ljudi susreću, bilo da su ti problemi zdravstvena zaštita koju si ne mogu priuštiti ili hipoteka koju ne mogu platiti.
Dakle, ovo neće biti lako. Ne pogriješite s onim s čime se suočavamo.
Protiv smo uvjerenja da je u redu da lobisti dominiraju našom vladom - da su oni samo dio sustava u Washingtonu. Ali znamo da je neprimjeren utjecaj lobista dio problema, a ovi izbori naša su prilika da kažemo da im više nećemo dopustiti da nam stanu na put.
Protivimo se uobičajenom razmišljanju koje kaže da vaša sposobnost vodstva na mjestu predsjednika dolazi iz dugovječnosti u Washingtonu ili blizine Bijele kuće. Ali znamo da se pravo vodstvo odnosi na iskrenost, prosudbu i sposobnost okupljanja Amerikanaca iz svih sfera života oko zajedničke svrhe - više svrhe.
Protiv smo desetljeća ogorčenog stranaštva zbog kojeg političari demoniziraju svoje protivnike, umjesto da se okupljaju kako bi fakultet učinili pristupačnim ili energetski čistijim; to je vrsta stranaštva u kojem ne smijete ni reći da je republikanac imao ideju - čak i ako se radi o onoj s kojom se nikada niste složili. Takva politika je loša za našu stranku, loša je za našu zemlju i ovo je naša šansa da to jednom završimo.
Protiv smo ideje da je prihvatljivo bilo što reći i učiniti bilo što da bi se pobijedilo na izborima. Znamo da je upravo to ono što nije u redu s našom politikom; to je razlog zašto ljudi više ne vjeruju u ono što njihovi vođe govore; to je razlog zašto se podešavaju. A ovi su izbori naša prilika da američkom narodu damo razlog da ponovno vjeruje.
A ono što smo vidjeli ovih posljednjih tjedana jest da smo i protiv sila koje nisu krive niti jedne kampanje, ali hrane navike koje nas sprječavaju da budemo ono što želimo biti kao nacija. Politika je ta koja koristi religiju kao klin, a domoljublje kao batinu. Politika koja nam govori da moramo razmišljati, djelovati, pa čak i glasati u granicama kategorija koje nas navodno definiraju. Pretpostavka da su mladi apatični. Pretpostavka da republikanci neće prijeći. Pretpostavka da bogati ništa ne brinu za siromašne i da siromašni ne glasaju. Pretpostavka da Afroamerikanci ne mogu podržati bijelog kandidata; bijelci ne mogu podržati afroameričkog kandidata; crnci i Latinoamerikanci ne mogu se okupiti.
Ali ovdje smo večeras da kažemo da ovo nije Amerika u koju vjerujemo. Nisam putovao oko ove države tijekom posljednjih godinu dana i vidio bijelu Južnu Karolinu ili crnu Južnu Karolinu. Vidio sam Južnu Karolinu. Vidio sam raspadnute škole koje kradu budućnost crne i bijele djece. Vidio sam prodavane mlinove i domove s kapcima koji su nekada pripadali Amerikancima iz svih sfera života, i muškarce i žene svih boja i vjera koji zajedno služe, zajedno se bore i krvare zajedno pod istom ponosnom zastavom. Vidio sam što je Amerika i vjerujem u to što ova država može biti.
To je zemlja koju vidim. To je zemlja koju vidite. Ali sada je na nama da pomognemo cijeloj naciji da prihvati ovu viziju. Jer na kraju, nismo samo protiv uvriježenih i destruktivnih navika Washingtona, već se borimo i protiv vlastitih sumnji, vlastitih strahova i vlastitog cinizma. Promjena koju tražimo uvijek je zahtijevala veliku borbu i žrtvu. I tako je ovo bitka u našim vlastitim srcima i mislima o tome kakvu zemlju želimo i koliko smo spremni za nju raditi.
Dakle, podsjećam vas večeras da promjena neće biti laka. Za tu će promjenu trebati vremena. Bit će neuspjeha i lažnih startova, a ponekad ćemo i pogriješiti. No, koliko god se činilo teško, ne možemo izgubiti nadu. Jer diljem ove zemlje ima ljudi koji nas broje; koji si ne mogu priuštiti još četiri godine bez zdravstvene zaštite ili dobrih škola ili pristojnih plaća jer se naši čelnici nisu mogli okupiti i to obaviti.
Njihove su priče i glasovi koje prenosimo iz Južne Karoline.
Majka koja ne može dobiti Medicaid da pokrije sve potrebe svog bolesnog djeteta - treba nam da donesemo plan zdravstvene zaštite koji smanjuje troškove i čini zdravstvenu zaštitu dostupnom i pristupačnom za svakog pojedinog Amerikanca.
Učiteljica koja nakon škole radi u drugoj smjeni u Dunkin Donuts samo da bi sastavila kraj s krajem - treba nam reformirati naš obrazovni sustav kako bi dobila bolju plaću i veću podršku, a njezini učenici resurse potrebne za postizanje svojih snova.
Radnik Maytaga koji se sada natječe sa vlastitim tinejdžerom za posao od 7 dolara na sat u Wal-Martu jer je tvornica kojoj je dao život zatvorila vrata - treba da prestanemo davati porezne olakšice tvrtkama koje naše poslove isporučuju u inozemstvo i počnite ih stavljati u džepove zaposlenih Amerikanaca koji to zaslužuju. I vlasnici domova koji se muče. I stariji koji bi se trebali dostojanstveno i s poštovanjem povući.
Žena koja mi je rekla da nije mogla disati od dana kada je njezin nećak otišao u Irak, ili vojnik koji ne poznaje svoje dijete jer je na trećem ili četvrtom obilasku dužnosti - trebaju nas da se okupimo i okončati rat koji nikada nije smio biti odobren i nikada se nije mogao voditi.
Izbor na ovim izborima nije između regija, vjera ili spolova. Ne radi se o bogatima naspram siromašnih; mladi naspram starih; i nije riječ o crnoj naspram bijele.
Riječ je o prošlosti naspram budućnosti.
Riječ je o tome pristajemo li za iste podjele i smetnje i dramu koja danas prolazi za politiku ili posežemo za politikom zdravog razuma i inovacijama - zajedničkom žrtvom i zajedničkim prosperitetom.
Postoje oni koji će nam i dalje govoriti da to ne možemo učiniti. Da ne možemo imati ono za čim čeznemo. Da gazimo lažne nade.
Ali evo što znam. Znam da kad ljudi kažu da ne možemo prevladati sav veliki novac i utjecaj
U Washingtonu mislim na stariju ženu koja mi je neki dan poslala prilog - kovertu s novčanicom za 3,01 dolara, zajedno sa stihom spisa ubačenim unutra. Dakle, nemojte nam reći da promjena nije moguća.
Kad čujem cinični govor da se crnci i bijelci i Latinoamerikanci ne mogu udružiti i surađivati, podsjetim se na latino braću i sestre s kojima sam organizirao, stajao i borio se rame uz rame za posao i pravdu na ulice Chicaga. Dakle, nemojte nam reći da se promjena ne može dogoditi.
Kad čujem da nikada nećemo prevladati rasnu podjelu u našoj politici, pomislim na onu republikanku koja je nekad radila za Stroma Thurmonda, koja je sada posvećena obrazovanju djece iz grada i koja je izašla na ulice Južne Karoline i pokucao na vrata za ovu kampanju. Nemojte mi reći da se ne možemo promijeniti.
Da, možemo se promijeniti.
Da, možemo izliječiti ovu naciju.
Da, možemo iskoristiti svoju budućnost.
I dok napuštamo ovu državu s novim vjetrom u leđa i krećemo na ovo putovanje zemljom koju volimo s porukom koju smo prenijeli od ravnice Iowe do brda New Hampshire; od pustinje Nevade do obale Južne Karoline; ista poruka koju smo imali kad smo bili gore i kad smo bili dolje - da smo od mnogih jedno; da dok se dišemo, nadamo se; a tamo gdje nas susreću cinizam i sumnja i oni koji nam kažu da ne možemo, odgovorit ćemo onim bezvremenskim vjerovanjem koje sažima duh naroda u tri jednostavne riječi:
Da. Mi. Limenka.
