Prvo Fella
U lijepoj tradiciji Wiseguyjeva antijunaka Henryja Hilla, Salvatore (Bik Sammy) Gravano možda je najnoviji mafijaš koji se udostojio uzimanjem Prvog.
Dana 5. siječnja, odvjetnik Edward Hayes, zastupajući članove obitelji nekih od žrtava g. Gravanova, predao je nalog pred sudijom Lelandom DeGrasse Državnog vrhovnog suda na Manhattanu kojim se traži zaustavljanje isplate prihoda g. Gravanu od Underbossa, Petera Maasa 'najprodavanija knjiga o radu gospodina Gravana za obitelj zločina Gambino.
Iako postoje neki sporovi oko toga je li Justice DeGrasse doista izdao privremenu mjeru zabrane kojom se gospodinu Gravanu oduzima autorska naknada sve dok on u veljači ne donese odluku o prijedlogu, barem jedan od optuženika, agencija za talente International Creative Management Inc., postupa kao ako je na snazi zabrana približavanja.
Zahtjev gospodina Hayesa bio je dio građanske parnice zbog nezakonite smrti koju su u studenom pokrenuli preživjeli članovi obitelji Michaela DeBatta, Nicholasa Mormanda i Josepha Coluccija. Prema sudskim spisima gospodina Hayesa, gospodin Gravano priznao je da je igrao izravnu ili neizravnu ulogu u njihovoj smrti u sporazumu o priznanju krivnje koji je sklopio sa saveznom vladom.
Zanimljiv je dio da klijenti gospodina Hayesa ne tuže samo gospodina Gravana. Gospodin Maas uključen je kao suokrivljeni u predmetu za koji se traže milijuni dolara novčane i kaznene odštete; njegova književna agencija, I.C.M .; izdavač Underbossa, Harper Collins; a studio je navodno pripremao filmsku adaptaciju Underbossa, 20th Century Fox. Prema tužbi, tužitelji traže novčanu i kaznenu odštetu od svih optuženika zbog njihovog namjernog nepridržavanja zakona New York's Son of Sam… i njihovog namjernog plana da to zaobiđu. (U proljeće 1997. Državno vijeće za žrtve kriminala i državni odvjetnik Dennis Vacco pokrenuli su sličnu parnicu protiv g. Gravana i mnogih istih suokrivljenih.)
1991. godine američki je Vrhovni sud oborio izvornog Sina Sama Lowa u slučaju koji se usredotočio na to može li gospodin Hill profitirati od svog sudjelovanja u filmu Nick Pileggi Wiseguy, koji je nastavio osnovu filma Martina Scorsesea, Goodfellas . No, 1992. godine nova verzija postala je zakon. Memorandum koji je podnio odvjetnik I.C.M.-a, Victor Kovner, osporava ustavnost novog zakona Sina Sama. Tvrdi da zakon ne predviđa [...]… kompenzacijsku i kaznenu štetu koju traže tužitelji i odnosi se samo na isplate osobi koja je osuđena za zločin prema zakonu New Yorka. Gospodin Gravano osuđen je samo prema saveznom zakonu. Iz tih i drugih razloga, gospodin Kovner tvrdi da tužbu treba odbiti.
Odvjetnik Petera Maasa Michael Dowd tužbe Edwarda Hayesa i državnog odvjetnika Vacca nazvao je uvredljivim u svakom smislu te riječi legalno. Gospodin Dowd dodao je da tužbe poput ove imaju zastrašujući utjecaj na svjetske pripovjedače te je to usporedio s verzijom spaljivanja knjiga iz 90-ih.
Gospodin Dowd također je negirao navode u prijedlogu gospodina Hayesa da su optuženi ... pokušavali razraditi pokušaj tajnosti plaćanja i imovine generirane tim odnosom kršeći [zakon Sina Sama].
U prošlosti su gospodin Maas i Harper Collins negirali da su platili gospodinu Gravanu za njegovo sudjelovanje u Underbossu. Iskaz gospodina Gravana prošlog ljeta na suđenju za ubojstvo i reketiranje Vincenta (Čin) Gigantea međutim otkrio je suprotno, a gospodin Hayes upotrijebio je to svjedočenje kako bi pojačao svoje stajalište. U njemu je gospodin Gravano priznao da je podijelio predujam od 850 000 američkih dolara s gospodinom Maasom i rekao da je zaradio od filmske verzije knjige: Potvrdio je da su naknade za Underbossa 15 posto za prodaju s tvrdim koricama, 7 1/2 posto za trgovinu mekim koricama i 10 posto za zvuk, iako nije jasno rekao kako su on i gospodin Maas podijelili taj zahtjev.
Dokumenti koji su otkriveni na suđenju gospodinu Giganteu i državnom odvjetništvu pokazuju da je posao oko proizvodnje Underbossa bio složena stvar. U pismu tadašnjeg izvršnog urednika Harper Collins Ricka Horgana I.C.M. agent Sam Cohn i izvršni potpredsjednik agencije Wayne Kabak, gospodin Horgan spomenuo je da je glavni savjetnik Harper Collins potvrdio da sporazum možemo preusmjeriti kroz Veliku Britaniju (Harper Collins UK je knjigu objavila.) I u redigovanoj kopiji knjige Dear U pismu Sammyja koje je gospodin Maas napisao gospodinu Gravanu, u kojem iznosi zajednički dogovor, naznačio je u ugovoru s izdavačem knjiga i filmskim producentom i / ili TV producentom da ću koristiti novu tvrtku u vlasništvu Petera Maasa koja se neće koristiti za druge svrhe.
Još jedno pismo Harper Collins Publishers Ltd. u Londonu od Davida Schmerlera, potpredsjednika za poslovne poslove I.C.M.-a, označavalo je da je spomenuta tvrtka gospodina Maasa, T.J.M. Productions, imali neobičan aranžman s I.C.M. Većina izdavača plaća predujmove pisaca i autorske honorare svojim književnim agencijama, gdje se oduzima provizija za agente i saldo se šalje piscima. Gospodin Schmerler je međutim naglasio da sve provizije koje treba platiti I.C.M. u vezi s Underbossom bit će plaćen izravno I.C.M. autor T.J.M. Produkcije. U najmanju ruku, sve ove ugovorne iskrivljenosti mogle bi izgledati kao da Harper Collins, gospodin Maas i društvo pokušavaju provući ispod radara državnog odvjetnika. Zapravo, gospodin Hayes rekao je za Transom da ako su optuženici doista smatrali da je pitanje Prvog amandmana moguće obraniti, trebali su prije toga obavijestiti državnog odvjetnika, a zatim braniti [dogovor] na osnovi Prvog amandmana. Umjesto toga, izbjegli su zakon.
Gospodin Dowd tvrdio je da, kao i mnogi autori, gospodin Maas razdvaja tvrtke kako bi se zaštitio od klevete. I to je slučaj s ovim. Jesu li ljudi u ovom slučaju to pokušali strukturirati tako da ne moraju biti potencijalno pod palcem neke divlje osobe poput Dennisa Vacca? On je rekao. Odgovor je Da. I tko ih može kriviti u svjetlu onoga što se dogodilo?
Hoće li provjere autorskih prava gospodina Gravana - ako ih ima - biti zaustavljene od zahtjeva gospodina Hayesa 5. siječnja pitanje je nekih spora. Dok je I.C.M. postupa kao da je na snazi zabrana približavanja, gospodin Dowd je rekao: Ni pod kojim okolnostima ja ili moj klijent ne bismo učinili bilo što što bi se moglo protumačiti kao kršenje sudačkog naloga, odvjetnik Harper Collins i Fox, Slade Metcalf, rekao je samo : Način na koji sam pročitao naredbu jest da sud nije zabranio optuženicima da išta učine, već je samo dozvolio uručenje naloga i odredio datum povratka za 30. siječnja. Gospodin Metcalf odbio je dalje komentirati slučaj. Pozivi gospodinu Vaccu i pravosuđu De Grasseu također nisu prošli.
Što se tiče većeg problema s Prvim amandmanima, gospodin Dowd je rekao: Većina nas koji smo to pogledali vjerujemo da ovaj statut ostaje neustavan bez obzira radi li se o Salvatoreu Gravanu ili Salu. Ne smijete brkati gnusnost njegovih djela s problemom ... Gravano je doslovno ništa više od muhe na slonovom leđima. Ali slon je Prvi amandman. Zaista je važno. Gravano mora doći na vožnju na isti način kao i Henry Hill.
Snovi Chippendalea
Plavuše u kratkim uskim haljinama i njihovi datumi u odijelima pretočili su se u oružariju sedme pukovnije za Noć mladih kolekcionara Zimskog antičkog showa. Jill Kopelman, 23-godišnja članica odbora, odjevena skupocjeno funky u bijelu Chanelovu košulju i crne hlače, izgledala je optimistično, ali ne i oduševljeno. Pa, zapravo je moj otac [Arie Kopelman, predsjednik Chanel Inc.] predsjedatelj emisije, rekla je. Dakle, u početku je to bio svojevrsni pritisak vršnjaka, poput: ‘To moraš učiniti’. Ali znate, još nisam zapravo kolekcionar.
Gospođa Kopelman rekla je da je spisateljica koja nikada neće moći izdvojiti više od 4 milijuna dolara za stol u Chippendaleu kakav je pogledala prije nego što se prodao u 12 minuta.
Doslovno, ovdje si zapravo ne mogu priuštiti ništa, rekla je. Mnogi ljudi u odboru su bebe iz povjereničkih fondova. Za mene je to nekako kao, ako sam na dijeti, odem u Dean & DeLuca i buljim u svu pripremljenu hranu koju neću kupiti. Možda niz cestu, rekla je. Ne znam, možda ću rasprodati i biti sljedeća Danielle Steel i napisati ovaj ubojiti roman na plaži.
Gospođa Kopelman je pregledala sobu. Tamo se događa poput ljubljenja zraka. Puno je, poput, plavih vrsta crnih baršunastih traka za glavu koje guraju naprijed-malo-puf.
Prizor je ostavio gospođu Kopelman da se osjeća, kako je rekla, iznutra i izvana. Osjećam se iznutra jer su moji roditelji bili poput 'Ti moraš biti u ovom odboru' i to mi se sviđa, ali osjećam se vani jer bi pola mojih prijatelja bilo poput: 'Ma, tvoje fino antikno sranje'. A opet, dodala je, ovdje je pola mojih prijatelja.
Iako gospođa Kopelman živi na Park aveniji, više je sebe kategorizirala kao centar grada. Ovdje ima puno djevojaka koje nisu napustile 10021 i odjednom su na fakultetu poput ‘Idemo dolje u selo!’ I osjećaju se stvarno loše. I to je tako snishodljivo jer smatraju da je veliko iskustvo strmoglaviti se ispod 14. ulice. Woo-hoo! Kao da ste tako cool, otišli ste u ... Moombu, koja je napisana tisuću puta. Kao, zašto ne odete pokušati otkriti nešto sami, umjesto da budete rob Gaela Greenea.
Gospođa Kopelman prisjetila se autentičnijeg iskustva u centru grada. To mi toliko smeta jer je moj otac marljivo radio i mnogi od tih ljudi su poput treće, četvrte generacije gornjoistočnih strana. Vratio sam se iz bolnice u New Yorku kad sam se rodio, u sranje, gadno garsonjeru zaraženu štakorima u gradu Tudor. Tako sam odgojen da to nije bilo uvijek tako. Pa kad su moji roditelji živjeli u ovoj romantičnoj maloj rupi u zidu, odlazili bi u SoHo, kako bi otkačili male kineske stvari, otkrili sve te male kutke u West Villageu prije nego što je to bilo poput ulica obloženih Pradom.
Gospođa Kopelman je zastala: Mislite li da sam dosadan jer sam trčao oko 20 minuta?
-George Gurley
Ron puši starog
Većina ljudi dolazi u East Hampton i nemaju pojma koliko su stare neke od tih kuća, rekla je Averill D. Geus, predsjednica Odbora za orijentacije Društva za poboljšanje sela dame. Milijarder Ronald O. Perelman jedan je od tih ljudi. Gospodin Perelman nedavno je dao dozvolu vatrogascima iz East Hamptona da izvedu vatrogasnu vježbu na staroj kući koja se nalazila na njegovom imanju East Hampton, Creeks, od 58 hektara. Ipak, gospodin Perelman imao je planove srušiti kuću - koja datira iz 1707. godine - i tako su 8. siječnja najhrabriji East Hamptona počeli puniti prebivalište dimom, a zatim se sjekirama probijali kroz njegove prozore, vrata i krov.
Ali problem je bio u tome što je u kući nekoć bio kapetan John Dayton, lokalni heroj američke revolucije, koji je prema The East Hampton Star-u sam, među ostalim, svojim mušketom i vilama onemogućio noćni britanski napad na Potoke. junački podvizi. Kada je gospođa Geus, koja je potomak kapetana Daytona, saznala za vježbu, pobunila se i rušenje zgrade je zaustavljeno.
Umjesto mušketa i vila, sada su uključeni odvjetnici i publicisti. Glasnogovornik gospodina Perelmana, Howard Rubenstein, rekao je da je čim je njegov klijent saznao da kuća ima povijesni značaj zaustavio postupak rušenja. Nije naveden ni na jednom saveznom, državnom ili lokalnom povijesnom popisu. Nema popis. Kuću je kupio od Zaštite prirode, a ni oni nisu znali. Sad je pristao ostaviti kuću netaknutu.
Gospodin Perelman, koji je kuću Daytona koristio kao stan za goste, očito je planirao podići još jednu zgradu na svom mjestu. Gospođa Geus rekla je za The Transom da je glavna struktura kuće ostala relativno neozlijeđena. Pitanje je tko će platiti obnovu kuće. Gospodin Rubenstein nije imao taj odgovor. Ni gospođa Geus, koja je samo za gospodina Perelmana, iznenadnog kustosa baštine svoje obitelji iz 18. stoljeća, rekao da me ne poziva tamo da igram tenis.
