Glavni Umjetnosti ‘Così Fan Tutte’ može biti mizoginizam, ali nekako su Met pogoršali

‘Così Fan Tutte’ može biti mizoginizam, ali nekako su Met pogoršali

Koji Film Vidjeti?
 
Serena Malfi (Dorabella) oduševila je Coney Island u filmu 'Cosi Fan Tutti'.Marty Sohl / Metropolitan Opera



Jučer je svrgnuti dirigent Metropolitan Opere James Levine podnio tužbu protiv svog nekadašnjeg umjetničkog doma, tvrditi da je njegovo otpuštanje zbog seksualnog nedoličnog ponašanja samo dimna zavjesa za dugogodišnju osobnu kampanju prisiljavanja Levinea iz Met-a. Tužba, zahtijevajući odštetu veću od 5 milijuna dolara, postavlja antagoniste za dugotrajnu i neurednu sudsku borbu.

Ipak, to možda nisu bile najgore vijesti sinoć iz Met-a. Katastrofalna nova produkcija Mozarta Pa Fan All bio toliko užasan na toliko razina, da se čovjek zapitao zašto se uopće trudimo brinuti o tvrtki.

Ova je komična opera nešto poput stakleničkog cvijeta, što možda objašnjava zašto je tek u 20. stoljeću zauzela svoje mjesto u opernoj kući uz takve Mozartove trajnice poput Figarov brak i Don Giovanni. Počevši kao pozitivno pjenasta farsa, djelo u drugom činu prelazi u puno tamniji ton, točno do ruba tragedije. (Neki kritičari tvrde da to prelazi tu granicu i nikad više zapravo ne postane smiješno.)

Čak je i naslov dvosmislen: Così fan tutte ne prevodi riječ od riječi na engleski, ali približno bi moglo biti da Chicks svi to rade. To je ciničan i mizogini stav lika Don Alfonsa, koji se kladi dvojici mladih prijatelja da će ih njihove zaručnice prevariti prvom prilikom. No, ispada da je Alfonso u pravu: za manje od 24 sata djevojke su spremne uskočiti u krevet s nekoliko egzotičnih stranaca koje su upravo upoznale. (To što su stranci zapravo njihovi maskirani dečki možda je samo tehnička snaga.)

S druge strane, moderna publika ostaje se pitati kakav bi sicko namjerno namjestio svoju djevojku da vara, a sve radi pobjede u nekoj glupoj okladi oko toga je li ona svetica ili je samo kučka poput svih ostalih. Recimo samo da dramatično predstavljanje ovog djela (da trenutno ne govorimo o njegovim neizmjernim glazbenim zahtjevima) zahtijeva spretan kirurški dodir. U Metu, pak, redatelj Phelim McDermott baca čekić, ponekad toliko neoprezno da mu leti iz ruku.