Kako su se likovi ‘Ljepotice i zvijeri’ mijenjali od 1991. do 2017. godine

S ekipom poznatih osoba s A-liste u glavnim ulogama i punim trupom Disneyeve marketinške snage, možda ne bi trebalo biti iznenađenje da je živa akcija 'Ljepotica i zvijer' (koja je već dominirala u blagajnama ožujka) raketirajući prema a Bruto blagajna od milijardu dolara.

Ja, 24-godišnjakinja, bila sam u kinima tijekom vikenda (što je doprinijelo prodaji ulaznica za sjever od Amerike u iznosu od 170 milijuna dolara), što je savršen prikaz stručno sinergirane demografske slike filma: netko s sretnim uspomenama na gledanje originala animirani film u odrastanju, pozitivni osjećaji prema Harry Potter-stipsi Emmi Watson i libido koji automatski pokreću zgodni britanski glumci. Bila je to nehotična migracija u kazalište: ja, poput zombija koji traži mozak ili Slijedi seksualni demon, koračajući polako, ali neprestano prema divnom obiteljskom filmu u kojem bi Ewan McGregor igrao svijećnjak.

Ova nova verzija - koju je kompetentno režirao Bill Condon - dijeli toliko DNK s divnim originalom da biste teško mogli pronaći nekoga tko bi je mogao vidjeti i ne uživati. To je klasična priča, a to u kombinaciji s izvrsnim izvedbama i vrlo vidljivim budžetom od 300 milijuna dolara znači da je, da, dobar film.

Čak sam i ja - zauvijek glupava, kapetan Overanalyze - istinski uživao u filmu. Možda sam se pokvarila jednom ili dvaput. Lako bih to vidio drugi put.

Ali to ne znači da neću švrljati.

Za razliku od 2015-ih Pepeljuga , u režiji Kennetha Branagha, koji je obnovio ustajalu priču, uklonio pjesme i stvorio novu estetiku, činilo se da se Ljepotica i zvijer iz 2017. godine boji odstupiti od animiranog klasika na bilo koji suvisao način. Promjene koje su doista napravili, često su se nailazile na nesigurne i nepotrebne u scenariju koji nije bio posve različit da bi ti trenuci izgledali prirodno.

Mauricijus

Dok je Maurice iz 1991. glumio Mauricea kao lukavog, ekscentričnog izumitelja, Kevin Kline je umjesto toga zamišljeni umjetnik s romantičnim repom od soli i papra. Jedna je paralelna kupka od toga da bude u reklami Cialisa. Nema nužno lošeg u tome što s Mauriceom idete u DILF-y smjeru dok se to ne trlja protiv njihovog inzistiranja na ponovnoj upotrebi istih trenutaka iz originala.

U verziji iz 1991. godine, kad se Belle vrati kući i pita oca, jesam li ... čudan? njezin se otac izvlači ispod zvjerkastog misterioznog izuma noseći divovske leće od boca koksa zbog kojih njegove oči utrostručuju normalnu veličinu. Moja kćer? Neparan? on odgovara. To je linija za smijeh. U ovoj se verziji Mauriceov odgovor čini kontemplativnim. Zašto voditi potpuno isti dijalog ako kontekst više ne vrijedi? Komedija!Disney

No migracija od nekadašnjeg ludog starog Mauricea, kojemu grad ne vjeruje i omalovažava, zbunjuje njegove kasnije interakcije s Gastonom. Smiren je i ravnodušan kad se vrati u grad da optuži Gastona za pokušaj ubojstva (hahaha) - a kad se grad okrene protiv njega, to se čini neobičnim neiskusnim refleksom, kao da je spletka sama znala da mora negdje doći do priče nije utvrdio.

Nijednog bespomoćnog terora nisam se tako dobro sjećao kao dijete, da su ljudi trebali vjerovati vama, ali da su već izgubili njihovo povjerenje prije nego što ste započeli. Tada ima još manje smisla da bi Gaston mogao nagovoriti grad da ovog očito ne ludog čovjeka zauvijek zatvori u azil pogotovo jer za razliku od originala, Gaston nije platio jezivi leš azila.

Gaston

muka Kristova gruba

Gaston je jedan od mojih najdražih Disneyevih zlikovaca jer uspijeva istovremeno biti i slavna karikatura prostačkog jocka i relativno trodimenzionalni lik, koji je ponižen, bijesan od tog poniženja i ponovno piše naraciju u svom glava u kojoj je on heroj.

U animiranoj verziji, njegov prvi razgovor s Belle govori nam sve što trebamo znati: fizički je agresivan, zgrabi joj knjigu iz ruke, ruga joj se jer je zbunjen u slikovnici i baca je u blato.

Isprva, ažurirani Gaston izgleda ... nekako lijepo. 2017. Gaston odlazi do Belle i ... pita što čita. Kaže mu i pita je li je pročitao. Ne, ne taj, ali znate, ovaj ... čitajući, odgovara pomalo posramljeno. Nije samouvjereno antiintelektualno veselje; to je dijalog koji bi izgovorio nespretni protagonist indie-rom coma kad djevojka na koju je zaljubljen pita za bend za koji nikad nije čuo. Pokušava suosjećati s ravnateljem koji joj upućuje prljave poglede u gradu. Donosi Belle cvijeće i pita bi li mogli dobiti večeru. Za film koji je Gastona nekoliko trenutaka prije Gastona pripremao i razgovarao sa sobom u zrcalu, Gaston izgleda neobično neljubazno.

Promijenio sam se! Kaže Gaston, pokušavajući natjerati Belle da mu pruži priliku sada kad se vratio iz rata ili čega već. Nitko se nije mogao toliko promijeniti, odgovara Belle, potpuno potkopavajući temu i moral filma u kojem je.

Nije da mislim da Belle mora izaći s Gastonom - ljudi smiju odbiti datume od ljudi. Gaston je pitao, Belle je rekla ne, trebao bi to poštivati. No original nam je dao Gastona koji je stjerao Belle u napad i upao u njezin osobni prostor, koji je bacio svoje blatnjave čizme preko njezinih knjiga i rekao joj da žene ne smiju čitati jer bi im to moglo dati ideje. Ovaj novi Gaston mogao je naići na svojevrsni tuš, ali nije se osjećao poput Disneyevog negativca.

Činilo se da je film shvatio svoju pogrešku i odlučio nadoknaditi pretvorivši Gastona u Snidely Whiplash na pola puta, privezavši Mauricea za drvo komično divovskim konopima koji izgledaju kao da bi ih trebali koristiti za damice na vlakovima nakon što Maurice pljune. nikad se ne oženi mojom kćerkom! (zašto su svi toliko zli prema Gastonu ?!) kad je Gaston bio jedina osoba u gradu koja je slušala njegovu priču o Zvijeri i izašla mu pomoći da ode potražiti Belle.

Ta zavjera oko Gastona koji se naljutio i odlučio ubiti Mauricea ne samo da se čini potpuno neskladnom za verziju Gastona koju su ustanovili (čini se da čak i Le Fou priznaje da je zlo noviji razvoj likova), već služi i za potpuno uklanjanje nekih suptilni i najsmješniji trenuci u originalnom animiranom filmu.

U verziji iz 1991. Maurice dolazi u krčmu buncajući o Zvijeri i svi misle da je pomalo lud. A onda, nasilnik smisli plan.

LeFou, bojim se da sam razmišljao.

Opasna razonoda.

Znam.

Tako započinje Gastonova repriza i neki najoštriji tekstovi Howarda Ashmana.

Nitko ne kova spletke kao Gaston
Snima jeftine snimke poput Gastona
Planovi za progon bezopasnih crackpotova poput Gastona
Da, beskrajno sam, divlje snalažljiv
- Kao do dubine spuštate se
Neću se ni blago kajati
Samo dok na kraju dobijem ono što želim

To je divno zločesto i šteta što su ga prerezali u korist tipa koji se naljuti i nasumce pokuša ubiti starca.

(Reći ću, jedna promjena u Gastonu koja mi se sviđa je ponovno uključivanje stiha o tome kako Gaston puca straga za animiranu verziju napisali Menken i Ashman ali uklonjen zbog pretamnosti. Nudi lijep predznak.)

Čarobnica

Verzija iz 2017. odlučila je Enchantress dati malo veći dio od pukog vitraja u prologu. U ovoj verziji ona je cijelo vrijeme vrebala, kao beskućnica zvana Agatha a la Lucy Barker u Sweeney Todd.

To je ... svojevrsni zaokret, ali kojoj svrhi radnje uopće služi? Kakva korist od toga što je imate i gubite vrijeme objašnjavajući je i viđajući je? Agatha zna da je Gaston pokušao ubiti Mauricea - spasila ga je - a onda je tamo u krčmi dok je Gaston to porekao i pokušava Mauricea nazvati ludim. Ne čini li se ovo kao još jedno pogodno vrijeme za jedno od njezinih poznatih prokletstava naučiti lekciju?

Ponovno se pojavljuje na kraju filma kako bi stala preblizu Belle dok plače nad svojim mrtvim dečkom čudovištem, a zatim odvodi svoje slatko vrijeme uskrsavajući njega i ostatak palače koje smo svi upravo gledali kako umiru, samo da bismo svi mogli biti suzni - trzao se okolo.

Zvijer

Ova je Zvijer toliko suha i erudita da bi je možda mogao glumiti Kelsey Grammer. Što on nije je zastrašujuće. Animirani film uložio je veliki napor da stvori napetost: scena Mauricea koji prvi put ulazi u dvorac ili Belle koja ulazi u zabranjeno zapadno krilo namjerno je tempom i mračna, a publika je za to nagrađena. Kad Belle zatraži od Zvijeri da zakorači na svjetlo i on prvi put pokaže svoje lice, trenutak je za povratak na svoje mjesto. Kad vrišti na nju u zapadnom krilu, to je zastrašujuće.

Ovo nije izbor koji je nužno loš, ali opet, zbunjuje ga inzistiranje na recikliranju 1991. trenutaka. Ova Zvijer cijelo vrijeme nosi frak i hlače - teško mi je povjerovati da i on zabode lice u zdjelu juhe na način na koji je to učinio prethodni Zvijer, koji je okarakteriziran kao netko tko je toliko dugo bio životinja pa je zaboravio kako biti čovjek.

Reći ću da je malo režanje rođaka Matthewa na kraju ipak bilo seksi.

Sluge

To je manja dvojba s izvornom premisom same priče da nije baš pošteno da su prokleti da cijeli život žive kao namještaj jer im je šef bio kurac. U ovoj su verziji odgovorni jer ... nisu ništa učinili kad ga je Beastin otac podučavao lošim životnim lekcijama. Ipak zapravo ne zvuči pošteno. Mislim, Chip je dijete. Bio je prokleti pas. Kako su bili odgovorni?

Ali možda je uznemirujuće kako je ova verzija precizirala da je sva njihova obitelj koja je živjela izvan dvorca magično zaboravila na njih. Razmislite kako je to mračno! Namještaj se sjećao njihovih obitelji, a njihove obitelji. Jesu li se njihovi supružnici ponovo vjenčali? Nisu li djeca pitala gdje su im majke? Ima više smisla zamisliti da su pune obitelji sve živjele u dvorcu. Inače, što je dovraga Chip tamo radio?

Lijep

whitepages reverse phone look up

Film iz 2017. uvelike se trudi da se pobrinemo za Belleinu majku koja je umrla i nekada živjela u Parizu. To ide čak toliko daleko da predstavlja magičnu knjigu izlaganja koja nam pokazuje ... Belleina majka umrla je i živjela u Parizu. Ispalo je da je umrla od kuge. Uz dužno poštovanje, što je to uopće važno? Već mentalno popunjavamo prazno da je Belleina mama umrla - bolest se čini kao razumna opcija, naravno. Ali kako potvrđivanje toga unaprjeđuje radnju ili temu na bilo koji smislen način? Da je ideja bila da se Belle i Zvijer mogu povezati preko izgubljenih majki, vrijeme bi bilo bolje potrošiti pokazujući nam taj trenutak ili ulazeći dublje u prošlost Zvijeri što se činilo prilično zanimljivim, ali koje zapravo nikada nismo uspjeli vidjeti.

Sviđaju mi ​​se male promjene u Belleinu karakteru - čineći je izumiteljicom, malo hrabrijom, malo hrabrijom - ali volio bih da su prozvali glas Emme Watson. Watson zvuči u redu, ali to je dio problema. Njezine pjesme trebaju biti bolje od finih, opasane srcem i duhom, a to su teške pjesme! Ne bi trebalo postojati sram ili stigma zbog toga što se za ulogu koristi najbolja glumica i što joj pjeva najbolji glas. Disney je to stalno radio - Lea Salonga pjevala je i za Jasmine i za Mulan. Učinili su to za Zaca Efrona u prvom Srednjoškolski mjuzikl film.

Le Fou je gej, pretpostavljam

Na kraju pleše s frajerom doslovno, 4 sekunde.

Male promjene

• 10 godina koje čekamo, isključeno je iz programa Budi nam gost, vjerojatno zato da ljudi poput mene ne postanu nesretni oko promjene vremenske trake

• Nema više i svaki posljednji centimetar od mene prekriven je kosom

• Također otišao? Ikona Marie! Bagete! POŽURI! od prve pjesme.

• Zamijene trenutak za Ako je ne mogu voljeti iz produkcije Broadwaya s nezaboravnom novom pjesmom pod nazivom Zauvijek koji bi se trebao zvati Hey Oscars, sada nas možeš nominirati za najbolju originalnu pjesmu. Povezao sam se s obje pjesme koje je pjevao Josh Groban.

• U obje verzije, Belle baca grudu snijega na Zvijer i on odgovara skupljanjem divovski gruda snijega u znak odmazde. U animiranom filmu , Belle baci drugu grudu snijega, a Zvijer si spusti svoju divovsku grudu na glavu. U novoj verziji, Emma Watson napuni satove u lice ogromnom grudom snijega. Doslovno je sruši.